Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka?
(Siniša Glavašević)
Stanari SD Stjepan Radić okupili su se sinoć kako bi polaganjem vijenca i paljenjem svijeća pokazali da u svojim srcima čuvaju Glavaševićev grad i uspomenu na njega. Unatoč kiši, studenti su se u 21 sat okupili oko spomenika Stjepana Radića kako bi se tamo pomolili za poginule vukovarske branitelje i civile te svojim svijećama osvijetlili uspomenu na Vukovar.
Kada su se oko 22 sata vratili autobusi puni studenata koji su jučer posjetili Vukovar, glasno su se čule pjesme na čast hrvatskome gradu heroju. Ta velika skupina ljudi koji se međusobno i ne poznaju, u tim je trenucima bila samo jedan glas – samo jedan snažni skup kojeg obuhvaća zajednička nit.
Iako su neki studenti tek tada bili rođeni ili premali da bi se toga sjećali, sjećanja naših starijih čine živu uspomenu i za mlade – danas gotovo da i ne postoji osoba koja ne zna što se u Vukovaru dogodilo 1991. godine. Na svim studentima i mladima, koji su pod geslom “Vukovaru, ime sveto” osvježili uspomenu na žrtve Vukovara i stradavanje grada, ostaje nada da se nikada ništa slično neće ponoviti.
“I reći ću vam samo još jednu stvar – zapamtite Vukovar”.
Pogled na svijet kroz studentske oči 
Svatko je od nas na svoj način obilježio Vukovar, ali u zajedništvu je sigurno najbolje. 🙂
Lijepo je i pohvalno da studenti obilježavaju ovaj dan. Nadam se da će se tradicija nastaviti. 🙂
Sviđa mi se kako se prvi i zadnji citat nadopunjavaju. Vukovar ćemo čuvati svi mi te ga nikad nećemo zaboraviti. Zadivljujuća je činjenica što mladi znaju cijeniti slobodu i život koji su omogućeni tragičnom sudbinom boraca i civila koji su dali život za Vukovar.
Nakon puno vremena opet se, konačno, osjetilo potpuno zajedništvo Hrvatske, ovih dana… što zbog generala, što zbog Vukovara. Predivno je vidjeti da i mladi ljudi drže do toga, jer i meni je cilj jednog dana djeci pričati o istom, da se NIKAD ne zaboravi. Ni naš, ni ostali ‘Vukovari’ … I bravo tebi Irena, što si to zabilježila na ovaj način.
”Grad-to ste Vi.”
Ovih se dana rodoljublje i domoljublje iznova rađa i ostaje na izrazitoj razini. Divno je što mlađe generacije slijede taj duh i ne zaboravljaju, ne puštaju…i treba pisati o tome! 🙂
Evo prošlo je nešto više od tjeda dana od obilježavanja pada Vukovara… I što sada? Gdje su sada opet političari koji se u to vrijeme kunu u Vukovar? Koji se kunu u Hrvatsku? Izraziti sam pobornik obilježavanja ovog događaja.. Ali me ljuti politikanstvo koje se uz to veže… Ove godine čak je bilo i poprilično mirno s obzirom na oslobođenje generala pa se to nekako povezalo… Upravo ta dva događaja trebalo je nekako iskoristiti, povezati da se pomogne Vukovaru.. A ne da se Vukovara sjetimo svakih godinu dana na dan ili dva. (Napominjem da zbog bolesti nisam baš pratio sve šta se događalo tamo ove godine pa nisam sto posto siguran kako je bilo). Druga stvar koja me ljuti su upravo naše generacije koje dva dana toliko suosjećaju s Vukovarom da Fejsbuk ni ne zna za nešto drugo osim toga… A već treći dan osvane neka Ceca, Mitar Mirić ili neki Pero Perić koji jednostavno ne ide u isti kontekst s onime što se događalo samo dan ranije… Baš me živcira to “licemjerstvo”…. Mislio sam cijeli post posvetiti svim ovim problemima, ali eto bolest me prikovala, a poslije je već vrijeme prošlo…
Super što si post posvetila gradu Vukovaru, zaslužio je to. Ostali komentari su suvišni, sama si dovoljno rekla. Slike zaista dočaravaju ugođaj.
Ne slažem se s Marijom u ovom spominjanju glazbe, jer ne shvaćam što ta glazba (koju god da slušali) ima veze sa ljubavi prema domovini. Ako slušaš tzv.cajke, ne znači da ne voliš Hrvatsku, da nisi domoljub! A miješanje politike i mene ljuti.