Nije sve tako crno jer dolove i brijeg zabijelio je snijeg

Taman kada se temperatura digne malo iznad nule, zasja sunce i pomislite kako je KONAČNO završilo mukotrpno razdoblje stvaranja elektriciteta u kosi zbog kapa, šalova i rukavica, ujutro vas opet iznenadi snijeg!

Promet na hrvatskim željeznicama tek što se normalizirao još od onog snijega koji je pao u prosincu, a sada se na hrvatske tračnice slažu novi centimetri snijega. Ovo će biti zanimljiv put do Zagreba, predosjećam! Naravno, ne smijemo zanemariti kašnjenja tramvaja, nestajanje napona, puknuće cijevi za grijanje, nestanak tople vode u domu i druge zimske radosti koje nas „uveseljavaju“ svaki put kada na hrvatsko tlo padne koji centimetar snijega. Zašto te bijele pahuljice kod nas uvijek prouzorkuju cijeli raspad sistema?

I dok hodate neočišćenim ulicama i ljutito izdišete jer ne vidite gdje stajete i jer se svaki vaš izdisaj manifestira u obliku pare, morate priznati da ipak nije sve tako crno. Smijeh djece koja od ranog jutra istrčavaju na dvorišta i ostavljaju svoje male tragove u snijegu, pogled na bijele krovove i nestašne pahulje zaista su neprocjenjivi prizori. Naravno, sve to izgleda još i ljepše ako promatrate kroz prozor, s one toplije strane, a ne izvana dok vam male snježne mrvice uporno pokušavaju zamagliti vidno polje.

Moj mačak, nažalost, nije te sreće da snijeg promatra s one toplije strane prozora, ali budući da je veliki ljubitelj svih zimskih nestašluka, vjerujem da mu ovolika količina pahulja nije teško pala.

Pahulje snijega uljepšale su dan i svim ljubiteljima skijanja i drugih zimskih aktivnosti. Iako ga još nema dovoljno, vjerujem da će se kroz koji sat u ulici pojaviti bar 2-3 manja snjegovića, više ili manje spretno napravljena. Naravno, ovaj snijeg razveselio je i mene jer mi je dao inspiraciju za posljednji post na blogu, bar što se ovoga semestra tiče. 🙂

Ovom prilikom zahvaljujem se svim snježnim pahuljama koje su mi uljepšale jutro, svim kolegama koji su komentirali i svim drugim posjetiteljima na blog. A postovi… Neće baš „padati“ kao današnji snijeg, ali će ih ubuduće svakako biti! 🙂

Uživajte u zimskim radostima i čuvajte se snježnih gruda koje uvijek nekako neočekivano dolete iz nepoznatog smjera.

Do čitanja! 🙂

Nešto kreativno izradi i novčić zaradi

Što učiniti kada lista studentskih poslova u SC-u ne nudi ništa zanimljivo, a vi u sebi imate dovoljnu dozu mašte, malo slobodnoga vremena i veliku želju da zaradite koju kunu više? Kreativni studenti znaju kako!

Većina nas samo čeka da neki posao „padne s neba“, dok neki drugi studenti pronalaze kreativna rješenja. Budući da nam studentske obaveze ne ostavljaju baš previše prostora u rasporedu, već i sama pomisao na vjerno bavljenje nekim hobijem za većinu nas zvuči zaista nedostižno. Ipak, spajanje ugodnoga s korisnim za neke je studente učinkovit način da povećaju svoj džeparac.

Martina’s jewelry factory

Jedna od njih je i studentica Martina Guštin, koja u slobodno vrijeme izrađuje najdraže detalje svake studentice – naušnice, ogrlice, prstenje i broševe. Iza njezinih vrata u Studentskome domu Stjepan Radić krije se prava mala „jewelry factory“. Uz slikoviti prizor hrpe knjiga i različitih perlica i ukrasa raširenih po njezinom radnom stolu, očito je kako ova studentica bez većih poteškoća može spojiti ugodno s korisnim – učiti, baviti se onim što voli, a pritom i zaraditi.

Izradom nakita počela se baviti još u osnovnoj školi, ali tek posljednjih nekoliko mjeseci njezine su „rukotvorine“ zasjale u punom sjaju. Svoje kreativne uratke prošle je godine odlučila pokazati i na facebook stranici i na taj način polako, ali sigurno, povećala svoj krug redovitih kupaca. Naravno, to podrazumijeva i veća ulaganja, kupnju veće količine materijala za izradu te više sati posla. Ipak, kaže kako joj se dosad uloženi trud isplatio, a vjerujem da će tako ostati i ubuduće.

Cijene za svaki studentski džep

Budući da je i sama studentica te shvaća kako je pokušaj izdvajanja džeparca na nakit u većini slučajeva zaista nemoguća misija, cijene svojih „perlica koje ljepotu znače“ prilagodila je svakom studentskom džepu. Osim toga, često svoje strpljivo izrađene komadiće nakita stavi na akciju kako bi studenticama cijene bile još prihvatljivije. U ovoj galeriji možete pogledati neke od njezinih maštovitih ženskih ukrasa.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

No, izrada kreativnog nakita nije jedina Martinina specijalnost. Osim toga, bavi se i izrezivanjem različitih papirnatih oblika koji svaku studentsku sobu mogu učiniti posebnom. Kaže kako je tu ideju dobila iz serije „Tračerica“, a koliko je ta ideja dobra, možete vidjeti na sljedećoj slici. Tko nakon toga ne bi poželio uzeti škare u ruke, izrezivati leptiriće i učiniti svoju sobicu posebnom bez previše muke?

Maštovit način ukrašavanja zidova

A sada, uzmite škare u ruke i izrezujte leptiriće! …ili pronađite neki svoj kreativan način da ovaj studentski život učinite još ljepšim i zanimljivijim. 🙂

Mladi slavuji Gospe Snježne

Jeste li ikada, slušajući neku pjesmu, osjetili kako su vašim tijelom prošli nekakvi trnci? Kutina je mali gradić čiji stanovnici to mogu osjetiti svake nedjelje. Gotovo je nemoguće naći se nedjeljom u 18 sati u baroknoj kutinskoj crkvi Gospe Snježne, a pritom ne osjetiti potrebu da podigete pogled visoko na kor kako bi vidjeli otkuda dolaze ti pravi, mladi anđeoski glasovi.

Dio zbora “Madonna Nives”

Kada i kako je sve počelo…

Kutinski zbor mladih osnovan je prije 13 godina te nosi latinski naziv „Madonna Nives“, što znači „Gospa Snježna“. Prvi voditelj zbora bio je Marijan Tucaković, a danas zbor vodi Marta Havliček, studentica violistica Muzičke akademije u Zagrebu. Uz njezin pristanak, popela sam i ja na crkveni kor – mjesto odakle svi prekrasni tonovi potječu.

Zbor ima oko 20ak članova koji se redovito sastaju i uvježbavaju pjesme. U božićno vrijeme nastupaju češće nego inače, a tada su i njihove probe učestalije. Osim Martine viole, u nastajanju skladnih tonova instumentalno pomažu i Matej Vuković (klavijatura), Marko Dagen i Martin Cigula (gitara) te Andrija Krmpotić (flauta). Ipak, najposebniji element svake njihove pjesme upravo su njihovi glasovi koji, unatoč dobnoj razlici među pjevačima zbora, postaju jedno. Bogato ukrašena barokna crkva još se više obogaćuje pozitivnom energijom mladih koji pjevaju u njoj.

Osim u crkvi, njihovi glasovi dosad su se mogli čuti i na drugim mjestima. Zbor „Madonna Nives“ pjevao je i na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Sisku 2012. godine te na božićnom koncertu u Sisku.

Za vrijeme Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku

Božićni koncert u Sisku

Zašto je ovaj zbor poseban?

No, lijepi glasovi nisu jedino što ovaj zbor čini posebnim. Kada večernja misa završi, ova raspjevana grupica i dalje ostaje jedno. Svi složni i uvijek spremni za zabavu i pjesmu, nastavljaju svoje druženje u malom župnom dvoru pokraj crkve. Tada i svoje pjesme prilagođavaju svome mladome duhu i pjevaju pjesme grupa kao što su Hillsong i njima slični. U toj maloj oazi razbibrige, teško je ostati ozbiljan, ali i neraspjevan. Prostorija je ispunjena mladim, iskrenim i pozitivnim duhom sve do posljednjeg milimetra kvadratnog, a biti gost ovakvoj skupini ljudi za mene je bila čast.

U mojim studentskim očima ovaj zbor i svaki njegov pojedinačni član imaju veliku vrijednost i hvala voditeljici Marti koja ja pronašla vremena za razgovor sa mnom te ostalim članovima zbora što su mi na predivan način obilježili sami početak ove nove, 2013. godine! 🙂

(nepotpuni) zbor mladih okupljen u župnom dvoru