Taman kada se temperatura digne malo iznad nule, zasja sunce i pomislite kako je KONAČNO završilo mukotrpno razdoblje stvaranja elektriciteta u kosi zbog kapa, šalova i rukavica, ujutro vas opet iznenadi snijeg!
Promet na hrvatskim željeznicama tek što se normalizirao još od onog snijega koji je pao u prosincu, a sada se na hrvatske tračnice slažu novi centimetri snijega. Ovo će biti zanimljiv put do Zagreba, predosjećam! Naravno, ne smijemo zanemariti kašnjenja tramvaja, nestajanje napona, puknuće cijevi za grijanje, nestanak tople vode u domu i druge zimske radosti koje nas „uveseljavaju“ svaki put kada na hrvatsko tlo padne koji centimetar snijega. Zašto te bijele pahuljice kod nas uvijek prouzorkuju cijeli raspad sistema?
I dok hodate neočišćenim ulicama i ljutito izdišete jer ne vidite gdje stajete i jer se svaki vaš izdisaj manifestira u obliku pare, morate priznati da ipak nije sve tako crno. Smijeh djece koja od ranog jutra istrčavaju na dvorišta i ostavljaju svoje male tragove u snijegu, pogled na bijele krovove i nestašne pahulje zaista su neprocjenjivi prizori. Naravno, sve to izgleda još i ljepše ako promatrate kroz prozor, s one toplije strane, a ne izvana dok vam male snježne mrvice uporno pokušavaju zamagliti vidno polje.
Moj mačak, nažalost, nije te sreće da snijeg promatra s one toplije strane prozora, ali budući da je veliki ljubitelj svih zimskih nestašluka, vjerujem da mu ovolika količina pahulja nije teško pala.
Pahulje snijega uljepšale su dan i svim ljubiteljima skijanja i drugih zimskih aktivnosti. Iako ga još nema dovoljno, vjerujem da će se kroz koji sat u ulici pojaviti bar 2-3 manja snjegovića, više ili manje spretno napravljena. Naravno, ovaj snijeg razveselio je i mene jer mi je dao inspiraciju za posljednji post na blogu, bar što se ovoga semestra tiče. 🙂
Ovom prilikom zahvaljujem se svim snježnim pahuljama koje su mi uljepšale jutro, svim kolegama koji su komentirali i svim drugim posjetiteljima na blog. A postovi… Neće baš „padati“ kao današnji snijeg, ali će ih ubuduće svakako biti! 🙂
Uživajte u zimskim radostima i čuvajte se snježnih gruda koje uvijek nekako neočekivano dolete iz nepoznatog smjera.
Do čitanja! 🙂
Pogled na svijet kroz studentske oči 
Meni recimo ovo razdoblje nikako nije mukotrpno, jer ga obožavam, ali baš! 🙂 Ni meni nije jasno da svaki put ostanu zatečeni i iznenađeni, bez obzira kolike količine snijega napadale… Čudno mi je nekako, kad se probudim u Zagrebu, šetam ulicama prekrivenim snijegom, a ne vidim ljude s lopatama. U Županji bih ih samo redom pozdravljala, kako bih prolazila ulicom. 🙂 Obzirom da je došla i ova tvoja (naša) avantura kraju, koju si odlično odradila, nadam se da se čitamo i ubuduće, jer si imala zanimljive postove!
P.S. Mačak pozer! 🙂
Do čitanja! 🙂
Ja isto nemam ništa protiv snijega i svega toga, pogotovo ako pada u pravo vrijeme… Ali kad se sjetim putovanja hž-om ili pješačenja s jedne strane zagreba na drugu padne mi mrak na oči… Nikad mi neće bit jasno kako to da samo nas iznenadi snijeg… ili još bolje kad zet kaže, ma pada puno snijega, kad prestane onda idemo čistiti -.-
Čini mi se kao da snijeg ove godine stalno u krivo vrijeme. Iako ga obožavam, nije mi baš drago kad zatrpa zagrebačke ulice pa mi ZET i Taxi služba odbijaju suradnju, a svi ostali u Zagrebu postaju kao nesposobni za vožnju. Međutim, s druge strane zimske i snježne radosti uvijek su ono što kod mene na koncu prevagne i razveseli me. 🙂
…još da ga je bilo za Božić pa da smo imali bijel Božić bilo bi savršeno… 😉
Bome ga ja ne obožavam 😀 Dalmatinci i snijeg nisu dobra kombinacija! 😛 ALI, da je bio za Božić čak bih ga i istrpjela. Prvi puta kad je pao bila sam malo sretna(samo malo 😀 ), ali sad je već previše. 😦